Les amis de mes amis sont mes amis

Svi znamo da je coca cola štetna, ali koliko štetna, to vjerojatno ne znamo. Neki dan sam dobila mail sa lijepom prezentacijom o toj temi!

A kako sam i ja jedan od ljubitelja cole, ovo me prilično šokiralo. Istina, u zadnje vrijeme colu pijem jedino kad pijem bambus! Mislim da nakon ovoga prelazim na čisto vino, crno ili bijelo, nije bitno! Ima to svojih čari. Jednom su mi došli rođaci iz Švicarske i sjeli smo s njima u restoran. Ja sam naručila bambus. Sestrična me pitala šta ja to pijem? Čudila se kakva je to kombinacija, i što je najbolje, to još ima i svoje ime – bambus. Oni za to nisu nikad čuli u Švicarskoj!

Možda će nekoga ovo prosvjetliti!

„Kako su Cola i Pepsi KORISNI
:
Za čiščenje zahoda:
Ulijte limenku Coca-cole u zahodsku školjku. Sjednite sat vremena, te potom isplahnite. Limunska kiselina u Coli uklanja mrlje sa keramičkih površina.

Za uklanjanje hrđavih mrlja sa kromiranih automobilskih odbojnika:
Trljajte odbojnik sa ugužvanim komadom aluminijske folije umočene u Coca-Coli.

Za uklanjanje korozije sa dijelova automobilskog akumulatora :
Izlijte limenku Coca-Cole na dijelove akumulatora kako bi mjehurići uklonili koroziju.

Za čišćenje zahrđalog cjedila :
Obložite zahrđalo cijedilo tkaninom natopljenom Coca-Colom neko vrijeme.

Za uklanjanje masnih mrlja sa odjeće :
Izlijte limenku Coca-Cole na masnu odjeću, dodajte deterdžent, i protrljajte mrlje. Coca-Cola/Pepsi će pomoći pri uklanjanju masnih mrlja.

Usto će očistiti i zamagljena vjetrobranska stakla na automobilu.

MI PIJEMO TU STVAR!
NARAVNO DA OČISTIMO I SVOJ SUSTAV TAKOĐER. NAPOSLJETKU MI PLAĆAMO ZA TO.

ZA VAŠU INFORMACIJU
Iznos pH mekih pića, npr Cola & Pepsi je 3,4. Ta kiselina je dovoljno jaka da rastopi zube i kosti! Naše ljudsko tijelo prestaje izgradnju kostiju negdje u 30-oj godini starosti. Nakon toga će se kosti rastapati putem urina ovisno o kiselosti hrane koju uzimamo. Smjesa rastopljenog kalcija se akumulira u arterijama, venama, koži, tkivu i organima, što utječe na rad bubrega uzrokujući nastanak bubrežnog kamenca.
Meka piča nemaju nutricionalne vrijednosti (u smislu vitamina i minerala). Imaju visoku količinu šećera, visoku kiselost, i mnoge aditive kao što su konzervansi i boje. Neki ljudi vole konzumirati hladne mekane napitke nakon svakog obroka, pogodite koji je utjecaj?

Naše tijelo ima optimalnu temperaturu od 37° za funkcionalnu probavu enzima. Temperatura hladnih mekih pića je mnogo niža od 37°, ponekad iznosi blizu 0°. To smanjuje djelotvornost enzima i stvara pritisak na naš probavni sustav, probavljamo manje hrane. Znači hrana počinje fermentirati. Fermentirana hrana stvara neugodan miris, plinove, raspada se i stvara toksine, koji se absorbiraju u crijevima, cirkuliraju putem krvi i završe po cijelom tijelu. Takvo širenje toksina može dovesti do razvoja različitih bolesti.

Prije dva mjeseca, održano je natjecanje na Delhi Sveučilištu “Tko može popiti više Cole?” Pobjednik je popio 8 boca i umro na mijestu zbog previše ugljik-dioksida u krvi i nedovoljno kisika. Od tada, rektor je zabranio sva meka pića u sveučilišnoj kantini.“

THE END

Uvijek se divim ljudima koji nešto znaju o nečemu što ja uopće ne kužim, ili se uopće ni ne trudim (dani su kratki...). Jedna od tih stvari je fizika. To je nešto o čemu se žene općenito manje kuže (iako su glavni lumeni za fiziku u mom razredu bile dvije cure!), a zašto je to tako nikako ne mogu dokučiti (women are from Venus, men are from Mars, ili obrnuto ?!).

Ali ja obožavam slušat ljude koji pokušavaju običnom neznalcu objasniti prirodne procese, a ako to još graniči s paranolmalnim... genijalno! (zato mi je omiljena serija Star Trek, kojeg više nema na teveu, šmrccc...). I sama fizika po sebi čini mi se kao nekakva znanstvena fantastika, i ljude koji se u nju dobro kuže smatram velikim genijalcima! Ja sam naprimjer puno razmišljala o Einsteinovoj teoriji relativnosti, i nikako ne mogu shvatiti kako vrijeme i prostor mogu biti relativni. Možda prostor, ali vrijeme...?? Einstein je do toga došao nekakvim matematičkim izračunima, ali sve dalje od toga mi je apstraktno. Dva su brata blizanca, i ako jedan putuje svemirom sto godina, a drugi je cijelo vrijeme na Zemlji, ovaj što je putovao vratit će se mlađi od brata koji je živio na Zemlji, a koji tada neće ni biti živ, jer je njemu vrijeme u svemirskoj letjelici prolazilo drugačije (jer se kretao velikim brzinama, tak nekak!). Ne mogu si ni zamisliti kako je došao do te teorije, jer ju sigurno nije dokazivao u praksi! Ili možda je, you never know :) (dobra tema za «Na rubu znanosti»). A ako je tako, onda je i putovanje kroz vrijeme, prema kvantnoj fizici moguće. Fizika to ne osporava, ali nema ni dokaza za to još.

Zanimljivo je da su zvijezde koje mi gledamo noću stare milijarde godina, a dok njihova svjetlost doputuje do nas trebaju proći milijuni i milijuni godina (ovisno o udaljenosti pojedine zvijezde), što znači da zvijezde koje mi danas gledamo na nebu vidimo onakve kakve su bile prije milijune godina. Neke od zvijezda koje vidimo, danas više uopće ni ne postoje. A kad bi bili toliko napredni, da možemo izumiti tako savršeno precizan teleskop, kojim bi mogli vidjeti površinu neke zvijezde, ili planeta, i još ako su nastanjeni nekim bićima, mogli bi gledati u njihovu prošlost! Mogli bi promatrati civilizacije starije milijune godina od nas!! Ali to je samo moje razmišljanje. Na zvijezdama nema života, tako barem tvrde fizičari. Ali ja ne vjerujem da je to nemoguće. Ako su drukčijeg kemijskog sastava nego mi, zašto ne? A možda su samo duše... Ali za danas je dosta mog filozofiranja. Ponekad mi je žao što sam takav antitalent za fiziku....... Možda u nekom slijedećem životu ;)

Uzela sam malo fotić u ruke, jer je vrijeme u zadnjih par dana predivno! Sunce sija, ptičice pjevaju... stiže ljeto! Dobro ajde, ne baš tako brzo, ali kao da je... Ali nije da se baš trebam veseliti ljetu, kad malo bolje razmislim... ispiti, kraj predavanja zauvijek.... posao, ili ne... changing the subject immediately...!! Uglavom, i ovi zimski dani znaju biti predivni, dokaz ćete naći tu ispod. Na slikama je Rijeka i okolica, pošto se već dugo nisam mrdnula iz naše divne županije.. bjutiful... zaključite sami!

Evo jedna moja sličica - "Mrtvi kanal" noću. Imam još puno lijepih fotografija, ali neznam kako bi mogla u jednom postu staviti da mi bude više slika? Ako ima netko da mi to objasni (vidim da neki imaju jako napredne blogove)... bit ću vrrrrrrrrrrlo zahvalna :) Inače, ponuda informacija i slika na internetu o Rijeci i mnogim drugim hrvatskim gradovima je vrlo, hm.... "zanimljiva". Tako na jednoj stranici piše da Rijeka ima 140 000 stanovnika, na drugoj 155 000, na trećoj 170 000. Ja sam već sad zbunjena! A turisti tek... Ako dođu u Rijeku... Prema onome što sam vidjela na jednoj stranici Rijeka ima 4 "top" hotela - Bonaviu sa 4 zvjezdice i još 3 hotela sa 2 zvjezdice. Zvuči jako primamljivo! Ali hotel "Jadran" na Pećinama je rekonstruiran ove godine i pretvoren u hotel od ****. A grade se još mnoge stvari, ali o tom potom!

Neki dan sam se sjetila onog crtića (mislim da je bio španjolski – a možda i nije) – “Put oko svijeta za 80 dana” (po romanu Julesa Verna). To mi je bio tako strava crtani! Uvijek sam ga gledala prije škole, dok sam jela ručak ili ako je škola bila ujutro – onda poslije škole. To me potaknulo da još malo kopam po sjećanju i onda sam se sjetila jedne serije koju sam obožavala – “Narnijske pustolovine”. E to je bilo tako davno (age happens:)). Sigurno se sjećate one djece koja bi ušla u neku sliku na kojoj je bio jedrenjak (čini mi se) i onda bi ušli u zemlju iz bajke i tamo bi im se događale svakakve pustolovine (kojih se ja naravno ne sjećam)…i onog lava koji je govorio, mislim da se zvao Aslan. Negdje sam pročitala da se čak sprema i film “The cronicles of Narnia”, koji bi navodno mogao konkurirati i Gospodarima prstenova. Ali to ćemo još vidjeti. Dobro, neću vas više s tim gnjaviti (u biti ni ne mogu jer to je dokle moje sjećanje seže). I onda su tu, naravno, neizostavni – 5 prijatelja! Ako možda ne znate – to su knjige za djecu spisateljice Enyd Blyton (koliko mi je poznato prema nekoj njezinoj knjižici je napravljen i crtić – “Zvonko”). Julian, Dick, George, Anne i pas Timmy u raznim pustolovinama. Nailazili su na tajne prolaze, blago, razne sumnjive događaje i pokvarene ljude, tajne i sl. Joj, kako je to bilo dobro! Sjedila sam na balkonu, jela neke fine kekse i čitala 5 prijatelja… Tada sam bila baš ufurana i željela sam doživjeti neku “pustolovinu”. I ne samo ja, nego i neki moji vršnjaci. Čak smo smislili i tajnu “abecedu” kojom smo kao komunicirali na papirićima. Naravno, danas sam svjesna koliko sam sretna što živim u prilično mirnoj ulici, ali nikad se ne zna... ;)

Svaki put kad moram negdje putovat s busom pomislim – kad bi se ljudi barem mogli teleportirati, kako bi to bilo zakooooooon! Predlažem znanstvenicima neka se više pozabave tom problematikom! :) Ili, da imam neki gliserić i samo otplovim do faksa, kad moram... Novost je od ove godine da smo dobili nove autobuse po gradu (jest da još uvijek voze i oni iz prahistorije – trizduja – o kojoj će biti riječi kasnije), i to mercedesove! Sve što je novo je zanimljivo – pa tako su bili i ti autobusi. Meni su kad sam ih prvi put vidjela izgledali ful svemirski (kao da prvi put vidim autobus!), ali kad uđete u njih shvatite, po neznam koji put, da izgled vara – bus ‘ko bus, a vi mislili to će biti neki space shuttle iznutra. I šta im pobogu znače ona “vratašca” naprijed, koja te tresnu svaki put ako nisi skoncentriran dovoljno da na njih paziš? Nonsence! Ali nećemo se previše žaliti, napredak je to, ipak vam se ne protresu svi organi u vožnji, kao što je to slučaj sa trizdujom – raj za putnike (a ima tu pored trizduje i još kandidata – jedinica npr.). Najgore je kad ne možete izbjeći gužvu pa morate stajati u autobusu punom ljudi koji se ne peru, ili tegle neke smrdljive namirnice u torbama koje još više smrde. Onda uleti neka žena s parfemom koji se osjeti do sredine autobusa, i onda se to sve spoji u jedan prekrasan miris, koji se ne može očistiti ni kroz one male prozorčiće iz kojih dopire svježi zrak sa riječkih ulica (naročito upečatljiv miris INA rafinerije). Al to nije sve! Tu su penzioneri. Dobro, neću se žalit, ali nije baš najugodnije kad vas potjeraju s vaše divne stolice, šta ne? I sad sam se sjetila jednog vica. Znate li što je brzina svjetlosti?? – kad penzioner ugleda slobodno mjesto u autobusu! Ma nije bed, ali jadni turisti, kad se odluče iz male “Opatije bajne” uputit se u New York (iliti Rijeku) u shopping i sl. Nakon vožnje trizdujom otkriju sve čari pješačenja!